Pre nego sto sam shvatila znacaj sirove biljne hrane, moj stav je bio isti
kao i stav drugih lekara - leciti simptome bolesti bez razmisljanja o
prevenciji. U buducnosti bi duznost medicinske profesije morala da bude
pronalazenje nacina prevencije, u daleko vecoj meri nego sada, umesto pokusaja
kasnijeg lecenja.
Razlog zbog koga sam ja, lekar, presla na iskljucivo sirovu biljnu hranu je
cinjenica da sam se razbolela, i to ozbiljno. Dobila sam rak dojke. Ovoj
bolesti su, naravno prethodile losa ishrana i lose navike tokom dvanaest godina
bolnicke obuke, tokom kojih sam neprestano patila od slabog varenja i katara
stomaka, poremecaja koji i dalje predstavljaju prilicno cestu pojavu medju
bolnickim osobljem. Od tog vremena, u Danskoj se nije odigrala nikakva promena
bolnicke ishrane u ovom vaznom domenu. Jednom prilikom sam bila u smrtnoj
opasnosti zbog krvarenja usled prskanja cira zeluca. Zbog toga sam napustila
meso i ribu, i postala sam vegetarijanac. Kasnije je veliki deo moje ishrane
predstavljala sirova biljna hrana. Na taj nacin je moje varenje postalo regulisano,
i osecala sam se bolje, iako ne sasvim dobro. U zimu 1940. na 1941. godinu,
bila sam izuzetno umorna i slaba, ali nisam mogla da konstatujem nijednu
odredjenu bolest. U to vreme nisam shvatala sta nije u redu sa mnom, ali sam
tokom proleca otkrila mali cvor u svojoj desnoj dojki.
Umorna i slaba kakva sam bila, obratila sam paznju na to tek pet nedelja
kasnije. Otkrila sam da je cvor bio velicine kokosijeg jajeta. Urastao je u
kozu - stvar koju samo rak cini. Kao lekar, videla sam dovoljno da budem
nevoljna da se podvrgnem metodi lecenja raka koji se generalno primenjivao.
Posavetovala sam se sa svojim dobrim prijateljem, dr M. Hajndhidijem
(Hindhede), koji me je odvracao od probne mikroskopije. To bi otvorilo krvne
sudove i rak bi se rasirio; tako da sam odustala od toga. Tada sam osetila da
je sasvim prirodno da predjem na stoprocentnu ishranu sirovom biljnom hranom.
Krenula sam u istrazivanje prirode, zivela izvesno vreme na malom ostrvu u
Kategatu, suncala se cetiri do pet sati dnevno, spavala u satoru, kupala se
nekoliko puta na dan i zivela iskljucivo na sirovoj biljnoj hrani. Kasnije sam
uvela ovu zivotnu naviku u sanatorijum "Humlegarden" (Humlegaarden).
Medjutim, i dalje sam bila umorna i to se nastavilo prva dva meseca, i tokom
tog perioda cvor u dojki se nije smanjio; ostao je nepromenjen.
Ali, onda je doslo do poboljsanja. Cvor se smanjio, moja snaga se vratila, i
ocigledno sam se oporavljala i osecala bolje nego u vise poslednjih godina.
Posto sam se osecala dobro na ovaj nacin oko godinu dana, eksperimentom sam
pokusala (sto mi je savetovao i dr Hajndhidi) da se vratim na vegetarijansku
ishranu sa pedeset procenata sirove biljne hrane.
Medjutim, nije bilo dobro. U roku od tri do cetiri meseca pocela sam da
osecam probadajuci bol u dojki, u oziljacnom tkivu koje je rak ostavio na mestu
na kojem je prvobitno prionuo na kozu. Bol se veoma pojacao tokom narednih
nedelja i shvatila sam da je rak ponovo poceo da se razvija.
Ponovo sam se vratila na cistu, sirovu biljnu hranu, sto je prouzrokovalo da
se bol brzo smanji i da zamor postane manje istaknut. Ali, buduci doktor,
shvatila sam da cu morati da upotrebim iskustvo koje sam dobila kako bih
pomogla drugim bolesnim ljudima. Preuredila sam dom kako bi cetiri ili pet
pacijenata moglo da boravi kod mene narednog leta. Za ishranu smo odabrali sto
procenata sirovu biljnu hranu, i sve je proslo dobro; ali, tako malo pacijenata
nije bilo dovoljno. Shvatila sam da se ovaj cilj mora zastupati pod sasvim
drugacijim i boljim uslovima ako se treba izvesti bilo kakav dokaz. Na moju
inicijativu se formiralo akcionarsko drustvo koje je kupilo posed -
"Humlegarden". Podesno svrsi, ustanovljen je kao sanatorijum, u kome
sam ja postala nacelnik. Ovde jedemo samo sirovu biljnu hranu, pacijenti kao i
zaposleni, i ustanova je sada u svojoj sestoj godini.
Zasto stoprocentna sirova biljna hrana ispoljava tako koristan efekat na
civilizovane ljude? Pre svega, zato sto je sirova hrana ziva hrana i predaje
nam je priroda. Svi znamo da je zivot na zemlji u potpunosti zavisan od naseg
sunca. Kada ne bi bilo sunca, zemlja bi bila bez bilo kakvog zivota, mracna i
ledeno hladna. Otuda suceva energija predstavlja zivotnu silu!
Medjutim, samo je biljka sa svojim siroko otvorenim tankim zelenim listovima
ta koja moze da uhvati suncevu svetlost i da je uskladisti u obliku korenja i
krtola, ploda i semena. Mi ljudi, a sa nama i zivotinje, sa masivnim telima,
nismo u stanju da je iskoriscavamo u dovoljnoj meri. Zbog toga i ljudi i
zivotinje koriste biljke kao prenosnike izmedju sunca i njih samih. Ishrana
svezim sirovim biljkama je ishrana suncevom svetloscu!
Sveza, sirova biljna hrana poseduje najvecu hranljivu vrednost, i ona se ne
moze povecati ili poboljsati; sve drugo, kao sto je zagrejavanje, susenje,
skladistenje, fermentacija ili prezervacija, ce umanjiti i unistiti njenu
vrednost. Kuvano povrce nema nikakav ukus, pa se nesto mora uciniti kako bi ono
bilo ukusno. Zbog toga mesamo puno razlicitih stvari zajedno; dodajemo so,
secer, zacine i maslac. Ukljanjamo klice i ljusku iz psenice kako bismo pravili
brasno. Glacamo pirinac, preradjujemo secer, ukljanjamo koru, semenke i srz
jabuka i krusaka, ljustimo krompire i struzemo sargarepe. Meso, riba, jaja i
sir nas snabdevaju ogromnim viskom zivotinjskih belancevina. Pravimo pica od
kafe i semena kakaoa i caja, koji sadrze stimulirajuce otrove.
Koristimo grozdje za vino i brendi - opijajuce otrove - koji prvo stimulisu
sivu koru mozga, a kasnije je paralizuju. Cuvamo namirnice hemikalijama, kao
sto je benzoeva kiselina, salicilna (limunska) kiselina, azotna, borna i
sumporna kiselina, kako bi ostale u dobrom stanju i izgledale privlacno. Dalje,
uzimamo sredstva za umirenje, spavanje, sedative i sredstva za prociscavanje -
sva su jaki hemijski otrovi - supstance koje su strane organizmu. Medju
lekovima koji se u velikoj meri zloupotrebljavaju, tablete za glavobolju,
spavanje i za prociscavanje su predominantni. U maloj zemlji kao sto je Danska,
savetnik autoriteta zdravstvene zastite za farmakoloska pitanja nam moze dati
sledece cifre: potrosnja lekova za glavobolju - 105 tona, za prociscavanje - 15
tona, za san - 9 tona - godisnje.
Nikotin je takodje poguban stimulant, jos jaci otrov od alkoholnih pica;
prouzrokuje sklerozu srca i neuhranjenost srcane muskulature. Srce postaje
opustena kesa umesto cvrstog misica. Mnogi ljudi od pedeset godina starosti,
prezauzeti poslom, umiru od srcane insuficijencije prouzrokovane hronicnim
trovanjem nikotinom. Ovde sam takodje uvidela da pacijenti na cistoj, sirovoj
biljnoj hrani postepeno u potpunosti gube sklonost ka duvanu.
Zemljiste se, takodje, pogresno obradjuje kada se previse djubri i to
previse jednolicno hemijskim djubrivom. Mozemo da se izlozimo opasnosti da
zemljiste postane bolesno koliko i covek - prekiselo, prehranjeno i da daje
bolesne biljke koje nisu podesne za ljudsku ishranu.
Ja sirovu hranu nazivam ziva hrana, nasuprot namirnica koje su podvrgnute
zagrevanju, koje ja smatram mrtvom hranom. Treba paziti da hrana ne sadrzi
supstance koje deluju suprotno od hemije organizma, tako da se stetni produkti
ne zadrzavaju predugo i da ne trule u debelom crevu. Najbolja hrana je, prema
tome, potpuno prirodna hrana koja nije bila podvrgnuta denaturaciji bilo kakve
vrste. Tome se mora dodati da je zivu hranu daleko lakse svariti; ona pomaze
sopstvenom varenju kao sto ziva beba saradjuje prilikom svog radjanja. Sirove
biljke se svare u stomaku i crevima u roku od sat vremena; kuvana biljna hrana
zahteva skoro tri sata i ostavlja vise stetnih produkata, takodje neprijatnu
stolicu, necistu krv, i otrovane i postepeno ostecivane organe, dok sirova
hrana - ziva hrana, ishrana suncevom svetloscu, razlaze i izlucuje te otrove.
Sirovu hranu je lako variti, ona stedi i jaca organizam u svakom pogledu zbog
svog sadrzaja, baza i vitamina u svojoj prirodnoj, zivoj kombinaciji i odnosu
jednih prema drugima. Svako ko moze da misli mora da moze da razume da je nasa
sadasnja ishrana veoma razorna i da predstavlja najcesci i najozbiljniji uzrok
fizickih i psihickih bolesti i telesne degeneracije. Moramo da trazimo zdraviju
ishranu i zdravije zivotne navike ako hocemo da zivimo bolje sada i u
buducnosti. Ne mozemo da priustimo kompromise kada su zivot i zdravlje u
pitanju. Trebali bi da sledimo jedini pravi put - 100 % ishranu sirovim povrcem
i vocem.
Razmotrimo za trenutak kako ona utice na veliki broj nasih razlicitih
bolesti. U pojedinacnom slucaju ce uvek, sa jedne strane, zavisiti od toga
koliko dobru konstituciju ima pacijent i koliko je star, a sa druge strane
koliko je njegova konstitucija postala otrovana, oslabljena i oronula zbog
ranije pogresne ishrane i losih navika. Medjutim, u velikoj meri se moze reci
da ako je, uprkos svega, organizam relativno sposoban za rad i sposoban da
koristi iskljucivo sirovu hranu, ona ce ispoljiti lekovit efekat na skoro sve
nase bolesti, na one koje smo stekli tokom svog zivota, kao i na one koje su
odredjene naslednim sklonostima.
Cak i nerodjena beba moze da bude povredjena na razlicite nacine. Ostecena
klica u majcinoj utrobi moze da odredi i fizicke i psihicke bolesti. Beba moze
biti povredjena pogresnom ishranom majke, jer se nerodjena beba hrani preko
neciste krvi majke. To moze da poploca put bolestima tako da se beba rodi
bolesna. Nakon rodjenja, stanje se pogorsava, uglavnom zato sto majcino mleko
nije toliko dobro - ni kvalitativno ni kolicinski. Deca sirom civilizovanog
sveta se radjaju slaba u manjem ili vecem stepenu, a ko moze da proceni buduce
posledice toga? Prema tome, sto pre predjemo na iskljucivo sirovu biljnu hranu,
to ce pre ona ispoljiti svoj efekat. Kada majka predje na cisto sirovu hranu,
njeno lucenje mleka se odmah povecava, dete napreduje u svakom pogledu,
vitalnost se povecava, a majka ubrzo moze da pocne da daje cak i malim bebama
dodatak od sitno iseckanog voca i povrca; medjutim, nikada voce i povrce u isto
vreme, uvek odvojeno. Granici se sa neshvatljivim da se promena moze ostvariti
tako brzo, davanjem detetu samo zdravog majcinog mleka, koliko mu je potrebno,
a zatim, voca i povrca.
Cesto sam videla kako u velikoj porodici braca i sestre koje zive iskljucivo
na sirovoj biljnoj hrani postaju zdrava, srecna, zivahna i fina deca u roku od
nekoliko meseci - toliko je dobar efekat ishrane iskljucivo biljnom hranom u
detinjstvu, koje je jos uvek pomognuto prirodom i koje jos uvek nije unisteno.
Efekat se ne javlja toliko brzo kod odraslih, ali je neosporno da sirova biljna
hrana ispoljava dobar efekat i na odrasle, cak i psihicki - donosi smirenost i
sklad, dobrotu i saosecajnost.
Ali, sta je sa starijim bolesnim ili veoma bolesnim ljudima koji su presli
na ovakvu ishranu prekasno? sta je sa njima?
Pa, oni moraju da budu strpljivi, energicni i veoma zainteresovani, i da
mogu dosta da se odmaraju, u svakom slucaju za pocetak. Prvih nekoliko dana
mogu da budu problematicni dok se ne naviknu na tu razlicitu hranu i zivotne
navike. Medjutim, uskoro ce im biti bolje, creva se prazne redovno - dva do tri
puta dnevno - a za mnoge je to veliko ohrabrenje.
Sirova biljna hrana ispoljava odlican efekat na sve oblike reumatizma i
reumaticnog artritisa kada te bolesti nisu previse uznapredovale. Dobar efekat
se takodje primecuje kod bolesti povezanih sa nakupljanjem mokracne kiseline;
to se odnosi na psorijazu, hemikraniju, formiranje kamena u zucnom mehuru,
bubreznoj karlici i mokracnoj besici. Skoro sve bolesti koze se ispravljaju, u
mnogim slucajevima cak i brzo. Gubitak kose, formiranje sala i perut prestaju
sa razvojem. Sve infekcije se ispravljaju ili se stanje poboljsava.
Zene koje su na sirovoj hrani, tokom trudnoce se osecaju dobro - porodjaj se
odigrava brzo i skoro bez bola, jer vitka, zdrava beba saradjuje. Sirova hrana
proizvodi obilno i dobro mleko za dete tokom prve godine ako majka nastavi sa
takvom ishranom.
Rak predstavlja krajnji stupanj patologije: ovde se stoprocentna ishrana
sirovom hranom pokazuje kao korisna, moze da ublazi bol, produzi zivot do
izvesne mere, jer ona cini dobro pacijentu. Takodje, postupak sa sirovom hranom
treba zapoceti cim se rak otkrije, a apsolutno neophodan uslov je da se rezim
postuje sto procenata.
Sada zelim da kazem nesto o sopstvenom slucaju od 1942. godine do ove
godine. Do 1946. godine bilo mi je dobro na ishrani iskljucivo sirovom hranom -
rak dojke je potpuno mirovao, i moje opste zdravlje je bilo dobro.
Medjutim, u prolece 1946. godine smo dobili nesto susenog voca iz Svedske
(grozdje, urme, sljive i smokve). Mislila sam da bi bilo u redu da ih jedem,
ali nije bilo tako. To je voce koje je bilo tretirano hemijskim otrovima kako
bi se ocuvalo i ucinilo da izgleda privlacno. Posto sam ih uzimala tri ili
cetiri meseca, iznenada sam dobila jake bolove u oziljacnom tkivu dojke, a
prilikom detaljnijeg pregleda sam otkrila mali cvor u desnoj dojki, na istom
mestu kao i pre. Jos jednom sam se vratila na svezu sirovu hranu, i cvor je nestao.
Poslednja i najopasnija stvar za mene je, medjutim, bila probna mikroskopija
od koje me je odvracao dr M. Hajndhidi. Morala sam da dopustim da se izvrsi jer
je toliko puno lekara tvrdilo da nikada nisam patila od raka. Izvrsena je u
Radijum centru u Kopenhagenu u januaru 1948. godine. Probna mikroskopija je
bila pozitivna; celije raka su se nalazile u oziljacnom tkivu u kozi desne
dojke, ali je to bio benigni oblik zvan skirus. Moja prvobitna malignost,
brzorastuci oblik raka se, prema tome, pod uticajem sirove hrane, preobratio u
dobrocudni oblik raka, koji ostaje u mirovanju. Pa ipak je ova procedura bila
na pragu da aktivira rak u dovoljnoj meri da me ozbiljno uplasi. Po prvi put su
se razvile metastaze (dva mala cvorica) ispod pazuha; i bilo je potrebno oko
sest meseci - na iskljucivo sirovoj hrani - da se oni ponovo povuku. Ali, ovoga
puta je sve proslo dobro. Od tada sam bila odlicnog zdravlja - celog proslog
leta sam ustajala u svitanje, i boravila u basti gde sam radila nekoliko sati
dnevno. To je bilo daleko zdravije od sedenja u zatvorenoj prostoriji kao
lekar. Ne samo da sam imala pacijente u sanatorijumu "Humlegarden",
vec i veliku praksu i dopisivanje van grada; to je bilo vise nego sto sam mogla
da postignem.
Prestala sam da se bavim lekarskom praksom 1. januara 1949. godine i ponovo
zapocela sa bastovanstvom, sto je oduvek bilo moje veliko interesovanje. U tu
svrhu sam kupila oko pola hektara zemlje blizu sanatorijuma
"Humlegarden", i tu sam naucila koliko je ispravno gajiti voce i
povrce bioloski, to jest, na osnovu zivotnih zakona. Kao djubrivo sam koristila
samo kompost, alge, slamu ili seno; ne hemijsko djubrivo, ni izmet.
U zakljucku, samo nekoliko reci o prakticnim uslovima i svakodnevnoj
upotrebi sirove biljne hrane. Drago mi je da mogu da se pozovem na svoju knjigu
"Ziva hrana" (Live Food) koju je upravo objavila jedna nemacka
izdavacka kuca i koja pruza detaljnu sliku o proceduri koju treba slediti kako
bi se preslo na cisto sirovu biljnu ishranu. Bilo bi od velikog znacaja kada bi
medicinska profesija stekla vece znanje iz ove oblasti i u vecoj meri nego sto
je to sada slucaj. Doktori iz Danske i iz stranih zemalja su posetili
sanatorijum "Humlegarden" u kracim ili duzim vremenskim periodima i
koristili to iskustvo u svojoj praksi. "Humlegarden" posecuje oko
hiljadu pacijenata godisnje. Pacijenti ovde, kao i osoblje, zive iskljucivo na
hrani koja nije podvrgnuta zagrevanju, a nase iskustvo je da je prelazna
ishrana sasvim izlisna. Ishrana sirovom biljnom hranom moze varirati samo u
skladu sa godisnjim dobima, i sastoji se od tri obroka dnevno. Spremamo vocni
obrok ujutru i uvece i obrok od povrca sredinom dana. Voce i povrce se nikada
ne mesa. Ako stanje zuba to dopusta, sirova hrana se uzima cela, u suprotnom se
mora svesti na sitne delove neposredno pre obroka. Kada je sirova hrana
izrendana ili iseckana, ne moze se cuvati jer gubi svoj sadrzaj vitamina.
Sirovu hranu treba pazljivo zvakati, pozeljno je dovoljno dobro sazvakati da se
guta sama od sebe, a cak i rendanu sirovu hranu treba dobro pomesati sa
pljuvackom. Sve vrste bademastog voca obezbedjuju dobru dopunu. Obrok od povrca
se sastoji iz zelenog lisnatog povrca, korenja i gomolja. Voce se jede sa
korom. Medjutim, u slucaju bolesti kao sto su zeludacni katar, zeludacni cir i
tome slicno, treba se paziti prilikom pocetnih stupnjeva.
Ako preovladava iskljucivo sirova hrana zajedno sa razumnim zivotnim
navikama, doci ce do poboljsanja niza stvari. Bolesti ce postepeno biti otklonjene.
Gojaznost, najopasnija od svih bolesti, ce postati retkost.
Rad domacice ce se svesti na polovinu vremena - a tako dobijeno slobodno
vreme ce predstavljati neprocenjivu prednost i radost za muza, decu i dom.
Vitka gradja, uspravno drzanje, gibak hod, svez ten, beli, cvrsti zubi i snazna
kosa ce dominirati slikom. Kada je telo zdravo, rezultat ce neizbezno biti
zdrav um. Nase negativne misli ce biti promenjene u pozitivne i doci ce do
velikog kulturnog napretka koji svet ceka. Tek tada ce zivot biti vredan
zivljenja.
Prvo poglavlje
To sto sam ja, lekar, pocela sa upotrebom iskljucivo sirovog povrca i voca
je bilo posledica licne bolesti, slucaja raka dojke.
Kao i obicno, bolesti je prethodio period lose ishrane i pogresnih navika,
narocito tokom dvanaest godina bolnicke obuke kada sam neprestano patila od
crevne staze i zeludacnog katara. U jednom trenutku sam bila na ivici umiranja
od unutrasnjeg krvarenja usled zeludacnog cira.
Tada sam izbacila meso i ribu iz ishrane, ali sam tek mnogo kasnije pocela
da jedem sirovo povrce i voce, postepeno povecavajuci kolicinu. Na taj nacin
sam ostvarila bolje varenje i bila zdravija, ali mi jos uvek nije bilo potpuno
dobro.
Na kraju od oko deset godina ishrane koja se sastojala od izmedju 50 do 75
procenata sirovog povrca i voca, nisam mogla da utvrdim bilo kakvu bolest. U
prolece 1940. godine, otkrila sam, sasvim slucajno, mali tumor u svojoj desnoj
dojki, ali sam to zanemarila, uprkos svog zamora. Stoga sam pet godina kasnije
bila zaprepastena kada sam otkrila, takodje slucajno, da je taj tumor porastao
do velicine jajeta i da je urastao u kozu. Samo se rak ponasa na taj nacin.
Uobicajno lecenje raka predstavlja samo improvizaciju, posto ne znamo uzrok
raka. Odmah sam odlucila da ne treba da se podvrgnem tom tretmanu. Ali sta
onda? Jednostavno sam morala da preuzmem neke ozbiljne korake, u suprotnom bih
brzo umrla od raka. Bilo mi je skoro prirodno da moram da predjem na 100
procentnu ishranu sirovim vocem i povrcem. Uz sopstveni zivot u pitanju, bila
sam prinudjena da dokazem vrednost dosledne ishrane ove vrste.
Zapocela sam odmah, iduci na malo ostrvo u Katagutu, gde sam zivela u
satoru, jela iskljucivo sirovu biljnu hranu i suncala se cetiri do pet casova
na dan kada god je vreme to omogucavalo. Kada mi je bilo previse vruce uronila
bih u more.
Moj zamor je trajao i tokom prva dva meseca, a tumor u mojoj dojki se nije
smanjio. Medjutim, tada je otpoceo moj oporavak. Tumor se smanjivao dok se meni
vracala snaga, i osecala sam se bolje nego u poslednjih nekoliko godina.
Prethodno sam se posavetovala sa dobro poznatim danskim doktorom dr
Hajndhidijem, koji se slozio da imam rak, ali me je savetovao da se ne
podvrgavam probnoj mikroskopiji. Oboje smo znali da bi to otvorilo krvne sudove
i prouzrokovalo sirenje raka. Zbog toga sam odustala od te ideje.
Nakon sto sam se oko godinu dana osecala normalno na 100 procenata sirovom
povrcu i vocu, prihvatila sam dr Hajndhidijev predlog da se vratim na svoju
raniju ishranu uz 50 do 75 procenata sirove biljne hrane. Medjutim, to se
pokazalo neuspesnim. U roku od tri do cetiri meseca sam pocela da osecam ostre
bolove u dojki, u oziljacnom tkivu koje je ostavio tumor na mestu na kome se
prvobitno pripojio za kozu. Bolovi su se pojacali tokom narednih nedelja, i
iznenada sam shvatila da je rak ponovo postao aktivan! Ponovo sam se vratila na
100 procentnu ishranu sirovim vocem i povrcem, nakon cega su bolovi nestali,
kao i zamor koji je prethodio ponovoj pojavi problema. Medjutim, ovog puta je
rak bio prosireniji u kozi dojke.
Sta je sledece? Bila sam lekar, pa sam sada morala da iskoristim svoje
iskustvo. Moj muz i ja smo u kuci izgradili sanatorijum dovoljno velik za
smestanje cetiri ili pet osoba tokom sledeceg leta. Svi smo jeli sirovo povrce
i voce, i pacijenti su se oporavili. Zatim smo prodali nasu kucu u predgradju
Kopenhagena i kupili posed "Humlegarden", juzno od Elsinora, gde smo
osnovali zdravstveno odmaraliste kojim rukovodimo sada vec jedanaest godina.
Tokom razvoja tih dogadjaja medicinski autoriteti su poceli da obracaju
paznju na moj prirodni postupak zbog dobrih rezultata i to im se nije svidjalo!
A kada je jedan od mojih pacijenata umro od dijabetesa, jer je dosao kod
mene prekasno, medicinski autoriteti su me optuzili da sam odgovorna za njegovu
smrt, tvrdeci da mu nisam dala dovoljno insulina.
Ubrzo sam pozvana na sud, iako je obdukcija pokazala da je jetra pacijenta
bila u takvom stanju da vise nije mogla da funkcionise, i da bi on u svakom
slucaju umro, cak i da sam mu dala vise insulina.
Sudija i dva porotnika - metalski radnik i farmer - su me proglasili krivim
i zabranjena mi je medicinska praksa godinu dana.
Ako bi sud sve doktore smatrao odgovornim za smrt njihovih pacijenata,
nijedan doktor ne bi mogao da se bavi lecenjem.
Da sam lecila svog pacijenta samo sa lekovima i da je umro, nista mi se ne
bi desilo, ali sam bila kaznjena zato sto sam lecila pacijenta prirodnim
metodima.
Ubrzo posle toga sam bila jos jednom optuzena za smrt dva svoja pacijenta,
jednog sa rakom i drugog sa tuberkulozom. Pacijent sa rakom nije mogao da
primenjuje ishranu zivom hranom, zbog rata kada je sveze voce i povrce bilo
veoma retko. Pacijentkinja sa tuberkulozom je zivela veoma daleko od mene i
videla sam je samo jednom; ona, takodje, nije primenjivala ishranu zivom hranom
i umrla je.
Ponovo su me moje bivse kolege optuzile da sam odgovorna za dva smrtna
slucaja i jos jednom sam pozvana na sud. Ovog puta se porota sastojala od dva
slobodoumna coveka, koji su odbili da me smatraju odgovornom za smrt dvoje
pacijenata. Sudija se nije slozio sa porotom i bio je naklonjen medicinskim
doktorima tako da sam proglasena krivom za nesavesno lecenje.
Mogla sam da se zalim na visem sudu, ali sam bila previse umorna i
iscrpljena boreci se sama protiv svojih bivsih kolega koji su bili organizovani
u snazan medicinski lobi.
Na savet svog advokata pristala sam na kompromis koji je on ugovorio sa
sudom. Bila sam prinudjena da potpisem papir obavezujuci se da nikada vise necu
da se bavim medicinom u Danskoj kao ostali lekari.
Time se u potpunosti zavrsilo lecenje mojih pacijenata lekovima.
Od tada sam lecila sve svoje pacijente prirodnom hranom, to jest zivom
hranom, uz neverovatne rezultate.
Moj sanatorijum "Humlegarden" uvek ima listu cekanja. Ne zalim sto
sam poostrila svoje odnose sa medicinskom profesijom, i srecna sam sto sam usla
u oblast prirodnog lecenja. Zahvaljujuci tom progonjenju od strane mojih bivsih
kolega, moja reputacija je veoma porasla u svim skandinavskim zemljama. Ova
vrsta reklame je vredela vise nego sto bi to novac mogao da kupi. Tako su moje
bivse kolege ispale moji besplatni propagandni zastupnici i ja sam dobila
besplatni publicitet u svim skandinavskim novinama.
Tokom progonjenja od strane medicinskih doktora bila sam nazivana
sarlatanom, ali su sada doktori promenili svoje misljenje o meni. Oni kazu
svojim pacijentima, koji im saopstavaju dobre rezultate koje su ostvarili u mom
sanatorijumu, da sam ja dobar psiholog i ugledna osoba. Medjutim, ne zele da
priznaju da je ziva hrana proizvela dobre rezultate.
Drugo poglavlje
Kako se ovo koriscenje sirovog povrca i voca primenjuje?
- Hranu treba pravilno kombinovati
- Jedite samo cele namirnice
- Pijenje soka se ne preporucuje
Mi pripremamo vocni obrok ujutru i uvece, i obrok od povrca u podne. Nikada
ne jedemo voce i povrce u istom obroku. Prirodni proizvodi sacinjavaju
jedinstvo, u kome su sastavni delovi uravnotezeni u tacnim proporcijama. Kada
se razdvoje na sok i suvu materiju, oba dela postaju jednostrani i nepotpuni.
Pored toga, osoba bi mogla lako da popije sok bez stvaranja pljuvacke i da
popije vise nego sto zeludacni sok moze da svari. Ukratko, osoba bi
ishranjivala svoju bolest, a ne zdravlje.
Na ovom mestu moram da spomenem fiziolosku leukocitozu. Ime je izvedeno od
"leukocita", zvanicnog naziva za bela krvna zrnca. Jedan kubni
milimetar krvi ih normalno sadrzi 6.000 - ali kada jedemo mrtvu hranu, narocito
slatkise i kolace, broj leukocita moze da poraste dva puta, cak i tri puta, to
jest, do 18.000 na kubni milimetar. A posto su leukociti branioci organizma i
uvek se pojavljuju kada se javi opasnost, mozemo da shvatimo da krv postaje
jako otrovana mrtvom hranom koju smo pojeli. Zamislite samo koliki ce rad,
proizvodnja tolikog broja leukocita u krvi nekoliko puta na dan, nametnuti
organizmu. Rezultat moze da bude smrtonosna leukemija.
Dosledno koriscenje sirovog povrca i voca ne prouzrokuje fiziolosku ili
digestivnu leukocitozu.
Sva sveza, sirova biljna hrana, kao sto je bademasto voce, voce i povrce, je
osnovna. Ali, kada se te stvari zagrevaju, sve sticu suvisnu kiselinu koja
nimalo ne odgovara organizmu.
Koriscenje sirovog povrca i voca moze da varira u skladu sa sezonom. To je
prirodno i ispravno. Ako su zubi dovoljno dobri, sirovo povrce i voce se
jednostavno moze ocistiti i pojesti, ali ako se ne moze dobro zvakati, mora se
sitno iseckati. Zatim se mora odmah pojesti, inace ce 20-25 procenata vitamina
biti izgubljeno. Jabuke se mogu seci na male komade, a korenje i gomolje se
mogu izrendati. Klice zitarica i lisnato povrce se mogu iseckati, ali se ne sme
samleti propustanjem kroz vodenicu. Iseceno povrce se mora odmah pojesti, posto
brzo vene, cak i pokriveno. Sirovo povrce i voce se mora zvakati pazljivo;
pozeljno je da se zvace dok ne postane prakticno tecno. Cak se i rendano sirovo
povrce mora mesati sa pljuvackom.
Uz jutarnje i vecernje voce, jedemo klice razi, psenice i zutog graska.
Jecmu i ovsu treba previse vremena da proklijaju i lako propadnu. Bademasto
voce, narocito bademi i kokosovi orasi, predstavlja idealnu hranu. Obrok od
povrca se sastoji iz lisnatog povrca, korenja i gomolja. Paradajz i krastavci
se jedu kao povrce.
U sanatorijumu "Humlegarden" ne koristimo riblje ulje. Nije
neophodno za vitamin D. Veoma mala kolicina ovog vitamina je potrebna i ona se
proizvodi delovanjem sunceve svetlosti na ruke i lice, i moze se uskladistiti u
nadbubreznim zlezdama radi koriscenja tokom zime.
Pored toga, kada dosledno jedemo sirovo voce i povrce, preplanula koza
ostaje ocuvana tokom cele godine, a mozda takodje i sposobnost proizvodnje
vitamina D iz same sirove biljne hrane, zive hrane, ishrane suncevom svetloscu.
Biljna hrana sadrzi vitamin A u obilju.
Sadrzaj vitamina u biljnoj hrani, kao i njihov kapacitet formiranja kiselina
ili baza, u velikoj meri zavisi od kvaliteta i zdravlja zemljista iz koga je
proizvedena. Ono zauzvrat zavisi od nacina na koji je zemljiste tretirano i
nadjubreno. Zbog toga su tabele koje oznacavaju sadrzaj vitamina i kiseli ili
bazni efekat namirnica obicno protivrecne i nepouzdane.
Kako izdrzavamo ovaj nagli prelaz na doslednu upotrebu sirove biljne hrane?
Uopsteno gledano, izdrzavamo veoma dobro.
Kao prvo, mozda vec nakon prvog ili drugog obroka, pacijent moze da dobije
glavobolju ili simptome trovanja organizma mokracnom kiselinom. Takodje ce se
prvih nekoliko dana javljati stomacni gasovi. Pacijenti su skoro uvek umorni
kada stignu, tako da ce dovoljno odmora na svezem vazduhu biti najbolje za
njih. Oni moraju rano da odu u krevet uz otvoren prozor spavace sobe. Osoba se
nikada ne oseca gladna na ishrani sa 100 procenata sirovim vocem i povrcem, cak
ni kada gubi na tezini. Osoba se takodje ne oseca zedna.
Da li se moze raditi, cak vrsiti tezak telesni rad na takvoj ishrani?
Apsolutno. Lakse je raditi pri takvoj ishrani nego na obicnoj, a to vazi i za
umni i telesni napor. Na doslednoj ishrani sirovim povrcem i vocem osoba se
oseca mnogo bolje nego godinama ranije. Uopsteno govoreci, naravno, preduslov
je da je organizam dovoljno snazan da funkcionise, i da moze da koristi sirovo
povrce i voce.
Zasto dosledna upotreba sirovog povrca i voca ima tako dobar efekat na sve
ljude?
Ima takav efekat prvenstveno zato sto je sirovo povrce i voce ziva hrana
koju nam je dala priroda. Znamo, u stvari, da je celokupan zivot na zemlji u
potpunosti zavisan od naseg sunca. Da nemamo sunce, planeta bi bila bezivotna,
tamna i ledeno hladna. Prema tome, vitalnost je sinonim sa suncevom energijom!
Medjutim, samo su biljke sa svojim prostranim zelenim listovima te koje su
sposobne da apsorbuju suncevu energiju i da je taloze u vidu korenja i gomolja,
u vidu plodova i semena. Mi ljudi, a pored nas i zivotinje, sa svojim cvrstim
telima nismo sposobni da direktno apsorbujemo suncevu energiju do potrebne
mere. Prema tome, i ljudi i zivotinje koriste biljke kao posrednike izmedju
sebe i sunca.
Sveza sirova biljna hrana je ziva hrana, ishrana suncevom svetloscu.
Sveza sirova biljna hrana, prema tome, poseduje najvecu hranljivu vrednost,
i ona se ni na koji nacin ne moze povecati. Susenje, uvenuce, skladistenje,
fermentacija i prezervacija mogu samo da joj umanje vrednost. Isto ce uciniti i
kuvanje, pecenje ili przenje. Kada se zivot ukloni iz hrane, njen ukus nestaje.
Kuvano povrce nema sopstveni ukus, tako da mu se nesto mora uciniti kako bi
bilo ukusno. Zbog toga mesamo zajedno razlicite stvari, mnogo vise nego sto to
stomacni sokovi mogu da podnesu - i dodajemo so, secer, zacine, mast i maslac.
Uklanjamo klice i ljusku iz psenice da bi napravili brasno. Glacamo pirinac, pravimo
vestacki secer iz secerne repe; uklanjamo koru, kostice i srz jabuka i krusaka.
Ljustimo krompir i struzemo sargarepe. Dobijamo veliki visak degenerisanih
zivotinjskih belancevina u nasoj hrani iz kuvanog mesa, ribe, jaja, sira i
pasterizovanog mleka. Opasna stvar - visak albumina se ne moze cuvati u
organizmu. Ono sto nije odmah neophodno mora se ukloniti. A ne samo da albumin
fermentise u sistemu za varenje, vec i truli i proizvodi otrove. Pravimo pica
od kafe, caja i semena kakaoa koja sadrze stimulirajuce otrove koji prvo
stimulisu sivu mozdanu koru gde se koordinisu osecaji, a zatim je paralizuju.
Vrsimo prezervaciju mrtve hrane uz pomoc otrovnih hemikalija kao sto su
benzoeva kiselina, salicilna kiselina, azotna, borna kiselina i tiosumporna kiselina,
kako bi mogla da traje i izgleda lepo.
Ali ne samo to! Uzimamo lekove protiv bolova, za spavanje, sedative,
laksative, jake hemijske otrove ili supstance strane organizmu. Pusimo, udisuci
dim otrovnih listova duvana. Cak i u malim kolicinama, nikotin je opasan otrov
koji slabi srce. Istrazivanja pokazuju da hronicno trovanje nikotinom
prouzrokuje srcane bolesti koje ubijaju tako puno ljudi prezauzetih poslom sa
vec oko pedeset godina starosti. Pusenje je takodje uzrok katara grla, podstice
rak grla i pluca, i prouzrokuje stomacni katar koji se cesto moze izleciti tek
kada pacijent prestane da pusi. Duvan tezi da nas nacini prevremeno starim, i
spolja i iznutra. Konacno, upotreba duvana predstavlja faktor u Burgerovoj bolesti,
ciji je glavni simptom gangrena stopala, cesto u ranoj mladosti. Ne sme se
zaboraviti ni da pogresno uzgajamo biljke, prskamo voce jakim hemijskim
otrovima, kao sto su olovo, arsen, strihnin i nikotin.
Ukratko, kvarimo sirovu hranu, prirodnu zivu hranu, sto je temeljnije
moguce, potpuno nesvesni posledica po svoje zdravlje.
Ne uvidjamo ili ne razumemo duboku razliku izmedju sirovog povrca i voca sa
jedne strane i obicne mesane ili cak vegetarijanske hrane sa druge. Mrtva
hrana, hrana koju sacinjavaju lesevi, truli i fermentira u organima za varenje
u kojima je temperatura 37 stepeni Celzijusa (98 stepeni Fajerhanta). Tako
proizvodi stolicu neprijatnog mirisa i transformise nase organe za varenje u
nezdrave septicke rezervoare odvratnog mirisa. Rezultat je necista krv koja
postepeno dovodi do otrovanog i oslabljenog organizma. Sa druge strane, sirovo
povrce i voce - ziva hrana, ishrana suncevom svetloscu - razlozice i eliminisati
te otrove. Sirovo povrce i voce se lako vari i proizvodi malo otpadnih
proizvoda. Ono stiti i jaca organizam na svaki nacin, zahvaljujuci svom
sadrzaju zivih, osnovnih vitamina i minerala u svojim prirodnim kombinacijama.
Pogledajte zivotinje. Pomislite na malog islandskog konja koji moze da trci
dvanaest sati po neravnom putu sa covekom na ledjima pri brzini od 10
kilometara na cas. Cime se hrani? Travom, senom i mozda sa nesto ovsa, ali cele
godine zivi pod vedrim nebom. Pogledajte medveda! Zivi u zasticenim oblastima,
hraneci se divljim bobicama i medom, i moze da nakupi dovoljno sala da prezivi
celu zimu. Ima ogromnu snagu.
Pogledajte nasuprot toga zivotinje koje jedu leseve - sakale, hijene i
lesinare - i zive hraneci se mrtvom hranom. One su ruzne, kukavicke, slabe
zivotinje i odaju odvratan miris. Postoji oko 700.000 razlicitih vrsta
zivotinja, od kojih se sve, osim zivotinja koje se hrane lesevima, hrane zivom
hranom. Izuzetak su jos jedino ljudi i njihove domace zivotinje - jedini koji
se razboljevaju.
Oni koji mogu i hoce da razmisljaju, sigurno mogu da razumeju da je nasa
sadasnja ishrana neprirodna, smanjene vrednosti i veoma razorna, i predstavlja
najozbiljniji i opsti uzrok telesnih i mentalnih bolesti i telesne
degeneracije. Nije cudo da bolesti divljaju! A one su glavni uzrok ekonomske
stete, porodicnih i drustvenih nemira i rata.
Moramo da pronadjemo put do zdravih navika ishrane ako zelimo da ostvarimo
napredak, i sada i u buducnosti, i ako se nadamo da cemo uspeti da stvorimo
jedinstven svet. Ne mozemo da priustimo da pravimo kompromise kada su zivot i
zdravlje u pitanju. Treba da sledimo jedini pravi put - doslednu upotrebu
sirovog povrca i voca i jednostavne i prirodne navike koje su posledica takve
ishrane. Ona ima lekovit efekat ne samo na odredjenu bolest i na pojedinacan
organ, vec i na organizam kao celinu. Leci ne samo bolesti koje se dobiju tokom
kratkog zivotnog veka, vec i one koje su odredjene naslednim sklonostima.
Trece poglavlje
Sta se moze ostvariti kroz dosledno koriscenje sirovog povrca i voca?
U pojedinacnom slucaju rezultat ce zavisiti, sa jedne strane, od toga koliko
je telesni sastav pacijenta dobar i koliko je star, a sa druge strane od toga
koliko je organizam otrovan i propao zbog nepravilne ishrane i losih navika u
proslosti. Embrion koji je rastao u zeni moze da bude povredjen na dva nacina.
Jajna celija i spermatozoid mogu da odrede i telesne i mentalne bolesti, ali
pored toga dete moze biti povredjeno majcinom nepravilnom ishranom, jer se ono
ishranjuje preko majcine osiromasene krvi. To moze da pripremi put bolestima
tako da se beba rodi bolesna. Nakon rodjenja stanje se moze pogorsati
cinjenicom da kvalitet i kolicina majcinog mleka mogu da budu neodgovarajuci.
Sva novorodjena odojcad sirom civilizovanog sveta su rodjena u izvesnoj meri
oslabljena, a ko moze da predviti buduce posledice toga?
Prema tome, sto pre predjemo na iskljucivu upotrebu sirovog povrca i voca,
to ce njihov efekat biti bolji. Dacu primer: mladi bracni par se hranio 100
procenata sirovim vocem i povrcem dve do tri godine pre vencanja. Kada je dosao
trenutak porodjaja, on se zavrsio za oko sat vremena bez narkoze i skoro bez
bola. Dete je bilo kao i majka - malo, lagano i vitko, ali ne mrsavo - tezilo
je 2,5 kilograma. Posto je amniotska tecnost bila oskudna, ukupno povecanje
tezine majke do neposredno pred porodjaj je iznosilo 5 kilograma. Majka je
posle porodjaja imala obilje mleka, pa je dete tek od treceg meseca pocelo da
dobija izgnjeceno voce nakon tri dojenja. Majka je dojila dete dok mu nije bilo
dosta i dok se nije osecalo sito. Praznjenje creva redovno sledi nakon
hranjenja tri puta na dan. Dete nikada ne place osim ako je gladno, nakon sto
nije usledio obrok u redovno vreme.
Kada je odojce iz ovog primera imalo sest meseci, majka je dosla i pokazala
mi ga. Bilo je malo i lagano, i iako bucmasto, nije imalo veliki stomacic.
Imalo je dva zuba i naizmenicno je grizlo palac na ruci i nozi; ocigledno se
razvijalo jos zuba. Odojce se smejalo i ocigledno se nije plasilo ljudi koji su
glasno razgovarali u sobi. Dato mu je da jede izgnjecenu krusku; nije moglo da
govori, naravno, ali se zadovoljno oglasavao nakon svakog zalogaja.
Odojce je celog leta bilo na otvorenom i izlozeno suncevoj svetlosti veci
deo dana bez odece, posto je klima bila prijatna. Roditelji su posedovali bastu
pristojne velicine koja je znacajno umanjila njihove troskove za hranu.
Primila sam nekoliko izvestaja o tome kako braca i sestre iz jedne velike
porodice, ziveci iskljucivo na sirovom povrcu i vocu, postaju zdrava i srecna
deca u roku od tri ili cetiri meseca, i zive u srecnom skladu jedni sa drugima
i sa drustvom.
Toliko o efektu iskljucivog koriscenja sirovog povrca i voca tokom
detinjstva. Efekat na odrasle se ne moze uociti kao kod dece, ali smo u
sanatorijumu "Humlegarden" svakako dobili upecatljivo dobre rezultate
u roku od nekoliko nedelja, cak i u fizickom pogledu.
Sirovo povrce i voce donosi ravnotezu i sklad, dobrotu i razumevanje. Ono
moze u potpunosti da izmeni mentalitet osobe. Na primer, imucna stara gospodja,
koja je bila veoma bolesna i skrta, mrzeci da trosi novac na hranu za sebe ili
druge, oporavila se nakon sto se izvesno vreme hranila sirovim povrcem i vocem.
Postala je ljubazna i raspolozena da bude od pomoci. Sada se svaki visak novca
koji dobije trosi za pomaganje drugima.
Zena stara 64 godine je oduvek bila dobrog zdravlja sve do 45 godine, kada
je dobila brucelozu. Nakon bolesti je otisla na jug da se oporavi. Tu je
navukla malariju protiv koje je morala da se bori nekoliko godina, tokom cega
je takodje dobila zapaljenje zucnog mehura i zucnih kanala, i povremeno
bronhitis, zajedno sa kratkim napadima pluca, flebitisom i anemijom.
Pet do sest godina je patila od progresivne krutosti zglobova, imala upalu
pluca nekoliko puta, dva tretmana zracenjem zbog bola u ledjima i nekoliko puta
je bila duze vreme u bolnici.
Konacno je nastupila angina pektoris i postepeno je postala toliko kruta i
slaba da je morala da se iskotrljava iz kreveta pri ustajanju ujutru. Nije
mogla da oceslja kosu, posto nije mogla da dohvati zadnji deo vrata. Njeni
nervi su takodje postepeno degenerisali.
Posto nista drugo nije moglo da joj pomogne, odlucila je da jede sirovo
povrce i voce. Dosla je u "Humlegarden" i, verovali ili ne, za oko
dve nedelje njena ukrucenost je nestala, njeni pokreti su postali slobodni.
Nije imala nikakve srcane simptome i bila je dobro raspolozena, a njeni nervi
su bili u redu. Iako ni ja sama nisam mogla u to da verujem, taj rezultat je
ostvaren samo uz pomoc sirovog povrca i voca, svezeg vazduha noc i dan,
suncanja i dosta odmora.
Imam dobermana, neustrasivu rasu psa, koja se cesto koristi u policiji.
Takodje se hrani sirovim povrcem i vocem. Iako je osam godina star, ne izgleda
stariji od tri ili cetiri godine. Ima finu dlaku, nema neprijatan pseci miris i
brz je trkac.
Medjutim, on je takodje dobar pas cuvar! Jedne noci je covek usao u
"Humlegarden" i krenuo prema supi za bicikle. Pas ga je cuo i glasno
zalajao. Posto to nije imalo efekta, pas je razbio prozor sobe u kojoj je lezao
i pratio coveka dok on nije napustio "Humlegarden".
Sirovo povrce i voce ima odlican efekat na sve vrste reumatizma, ukljucujuci
reumatoidni artritis, ako nije predaleko odmakao. Ali je potrebno vreme! Dva
meseca do godinu dana, dve godine ili cak tri godine mogu da budu potrebne.
Dobri efekti su takodje utvrdjeni i kod bolesti koje su povezane sa reumatizmom
i poticu od istog uzroka, to jest problema sa mokracnom kiselinom u telu.
Ishrana je takodje primenjiva i na psorijazu, migrenu, epilepsiju, astmu i
formiranje kamena u zucnom mehuru, mokracnoj besici i bubreznoj karlici.
Ne samo da meso, riba i jaja, vec i kafa, crni caj, cokolada i kakao
formiraju mokracnu kiselinu. Posto formira visak kiseline, kisela krv ne moze
da zadrzi mokracnu kiselinu u rastvoru i da je izbaci preko bubrega, i ona se,
prema tome, talozi u tkivima. Postepeno postajemo zivo skladiste mokracne
kiseline, koja predstavlja uzrok spomenutih bolesti, narocito reumatoidnog
artritisa.
Skoro sve bolesti koze nestaju na ishrani sirovim povrcem i vocem, cesto
prilicno brzo, cak iako su trajale izvesno vreme.
Prosirene vene nestaju ako pacijent nije previse star. Dolazi do velikih
poboljsanja zdravlja pri upotrebi zive hrane. Gubitak kose i formiranje sala i
peruti prestaju. Seda kosa tamni i postepeno ponovo dobija prvobitnu mladalacku
boju, osim u slucaju starijih ljudi koji su bili sedi dugo vreme.
Cetvrto poglavlje
Americki fiziolog, profesor Citinden (Chittenden), je devetomesecnim
eksperimentom u vezi ishrane, koji je izvrsio na samom sebi i dvadeset sedam
drugih osoba - lekara, medicinskih studenata, vojnika iz sanitetske sluzbe i
sportista - dokazao da ljudi uopsteno gledano jedu dva puta vise nego sto im je
potrebno.
Osoba visoka 168 cm ne bi tebala da tezi vise od 65 kilograma (uz 0,7 kg
dodatih na svaki centimetar). Nema pravog razloga zasto bi se tezina povecavala
sa starenjem. Sasvim suprotno, misici postepeno postaju slabiji i laksi, dok se
sadrzaj kalcijuma u skeletu umanjuje na obicnoj ishrani, pa i on tezi manje. U
svakom slucaju, tezina u kasnijim godinama ne bi trebala da premasi tezinu u
mladosti.
Moramo da naucimo da jedemo polagano, da dobro zvacemo i da izbegavamo
prekomerno ugadjanje sebi, zastajuci samo kada hrana ima najbolji ukus. Ako i
dalje imamo osecaj da smo previse pojeli, preporucljivo je preskociti obrok.
Takodje bismo morali da mislimo o onome sto jedemo. Uzivajuci u svakom
zalogaju, pojacavamo tok zeludacnog soka i time olaksavamo varenje. Kada se
javi osecaj sitosti, zeludacni sok je iskoriscen. Ako jedemo vise nego sto
zeludacni sok moze da svari, ishranjujemo nase bolesti umesto zdravlja.
Dobro sazvakana hrana ima veliku povrsinu u odnosu na kolicinu, i zeludacni
sok ce brzo biti iscrpljen. Lose sazvakana hrana ima daleko manju povrsinu u
odnosu na kolicinu, tako da je potrebno pojesti vise pre nego sto se javi
osecaj sitosti.
Obicna hrana, mrtva hrana, je toliko siromasna vitaminima i osnovnim
mineralnim solima da moramo da jedemo vise kalorija nego sto je neophodno kako
bismo dobili najneophodnije od tih vitalno vaznih supstanci. To moze da posluzi
kao objasnjenje i izgovor za one koji jedu previse.
Drugo objasnjenje je cinjenica da kada prejedanjem proizvodimo vise stetnih
proizvoda nego sto mozemo da odstranimo, moramo da talozimo masti u dubljim slojevima
koze kako bismo rasporedili te otrove na takav nacin da nanose sto je manje
moguce stete organizmu.
Konacno nas organizam - nas zlezdni sistem - ce postepeno propadati pod
neprekidnim prejedanjem, tako da je nasa stopa metabolizma znacajno usporena. U
tom slucaju cemo biti u gorem stanju nego ikada pre, jer u tom slucaju prvo
moramo da vratimo metabolizam na normalu pre nego sto mozemo da smanjimo
tezinu.
Visak masnog tkiva je, u stvari, nista manje od skladista otrova u previse
kiselom telu. Zbog toga je debljina toliko opasna; predstavlja polaznu tacku za
sve ozbiljne bolesti - rak, arteriosklerozu, reumatoidni artritis, dijabetes i
tako dalje.
Period apsolutnog gladovanja samo na vodi, tokom kratkih perioda od par
dana, nas primorava da zivimo od sopstvenih masnih naslaga, pri cemu se otrovne
supstance koje se tu nalaze oslobadjaju u krvotok i odstranjuju.
Prva stvar koju ce organizam uciniti kada se ponovo vratimo na redovne
obroke je talozenje masti u dublje slojeve koze kako bi se otrovne supstance
krvi tu natalozile. Tezina se tada moze daleko brze povecati nego sto se
smanjila.
Preporucljivo je da osoba gladuje dok jezik ne bude cist, do kada ce sve
otrovne supstance u telu biti odstranjene.
Medjutim, na ishrani iskljucivo sirovim povrcem i vocem, cesto se desava da
jezik postane veoma oblozen. U svakom slucaju, na pocetku postaje i zut i zelen
zbog veoma ubrzanog odstranjivanja otrovnih supstanci.
Lako se moze uvideti da se nakon neprekinutog gladovanja od nekoliko dana,
osoba moze osecati aktivnija i zivlja nego da se punila mrtvom hranom koja
unistava pravilno varenje.
Prirodno, osoba se moze prejesti i na ishrani sirovim povrcem i vocem ali
iskusenje nije toliko veliko, i hrana se automatski bolje zvace zbog cvrsceg
sastava.
Peto poglavlje
Imucni farmer i njegova zena su imali samo cerku od cetiri godine; iskreno
su zeleli da imaju vise dece. Savetovala sam im da zive iskljucivo na sirovom
povrcu i vocu, sto su i ucinili. Tri meseca kasnije zena je nosila dete, a sada
imaju jos dvoje dece.
Ishrana ima povoljan efekat na bolesti autonomnog nervnog sistema i mentalne
bolesti uopste, ali je potrebno vreme - mozda nekoliko godina; isto vazi za
bolesti endokrinog sistema kao sto je Bazedovljeva bolest. Primenjiva je na
nekoliko ozbiljnih bolesti krvi, na primer pernicioznu anemiju i
limfogranulomatozu.
Dosledno koriscenje sirovog povrca i voca ispoljava iznenadjujuce korisne i
brze efekte na dijabetes, pod uslovom da pacijent nije uzimao insulin, ili ako
je uzimao male kolicine jednu ili dve godine. Pomaze i kada je pacijent uzimao
velike doze insulina nekoliko godina, ali je potrebno vise vremena; medjutim,
cak i u tom slucaju opste stanje organizma se brzo poboljsava.
Sirovo povrce i voce nesumnjivo ima tako brz efekat, zato sto je u mnogim
slucajevima dijabetesa uzrok - povecan unos hrane, a ne smanjenje proizvodnje
insulina.
Sirovo voce i povrce ce smanjiti koriscenje hrane. Pored toga, nekoliko
vrsta sirovog povrca sadrzi insulin, narocito cicoke (jerusalimske articoke).
Vecina povrca u svom sirovom stanju sadrzi prekursor insulina poznat kao
INULIN.
Pet hemicara i tri lekara u Americi je izvrsilo produzeno ispitivanje na
cetiri hiljade dijabeticara i zakljucili su da je samo jednom procentu bio
potreban insulin. Ostali su se oporavili samo uz pomoc pravilne ishrane.
Koriscenje iskljucivo sirovog povrca i voca obicno olaksava odvikavanje od
pusenja i pijenja. Alkoholno pice ima los ukus uz sirovo povrce. Pored toga,
kada osoba zivi na sirovom povrcu i vocu ne zudi za stimulansima te vrste.
Pacijenti koji pate od raka su uglavnom vise godina patili od zeludacnog
katara i zatvora. Rak predstavlja poslednji stupanj patologije kod previse
kiselog i degradiranog organizma.
Ako se rak otkrije na ranom stupnju, dosledna upotreba sirovog povrca i voca
moze u mnogim slucajevima da ga drzi pod kontrolom, cak i znacajan broj godina.
Ja sam primer za to. Ako se rak otkrije na kasnijem stupnju, dosledna upotreba
sirovog povrca i voca svakako moze da pomogne olaksavanju bola i produzavanju
zivota, a cesto moze i da sacuva zivot.
Ovde moram da spomenem slucajeve tri pacijentkinje koje su bile kod mene na
lecenju jednog leta. Prva je bila zena iz Malmoa, stara 38 godina, koja je
imala cvor velicine oraha u jednoj dojki. Posavetovala se sa svojim doktorom i
slozili su se da se treba izvrsiti operacija (uklanjanje dojke i ciscenje
pazuha).
Tokom deset dana pre operacije ona je boravila u sanatorijumu
"Humlegarden", i zivela iskljucivo na sirovom vocu i povrcu. Pri
povratku je otisla kod lekara. Utvrdjeno je da se cvor za to vreme smanjio na
velicinu zrna pirinca, tako da je izbegla operaciju. Pacijentkinja jos uvek
zivi iskljucivo na sirovom povrcu i vocu, i smanjila je tezinu za 10 kilograma,
izgleda mnogo mladja i oseca se bolje nego tokom vise poslednjih godina.
Drugi slucaj je bila zena od 49 godina. Boravila je kod mene izvesno vreme
pre nego sto je otkrila cvor velicine velikog lesnika u dojki. Prenerazila se.
Predlozila sam da ostane sa mnom i vidi sta sirovo voce i povrce moze da ucini
za nju, ali ju je strah odveo do doktora u susedstvu, koji joj je rekao:
"Moras odmah da se vratis u Bergen zbog operacije."
Pitala ga je da li veruje da sirovo povrce i voce moze da joj pomogne, a on
je odgovorio da bi se kladio u svoju glavu da ne moze. Svejedno, pacijentkinja
je odlucila da ostane samnom dve nedelje. Nakon sest dana me je zamolila da
pregledam cvor. Pronasla sam ga, ali je sada bio velicine glave ciode.
Sledeceg dana je otisla kod lekara kod koga je prethodno bila. Pregledao ju
je i uzviknuo: "Zasto jos niste otisli?" Ona je odgovorila da bi
htela da joj se pregleda cvor pre nego sto ode. "A tada", rekla mi
je, "trebali ste da vidite kako se zapanjio kada nije mogao da ga
pronadje". Covek treba da pazi i da se ne kladi u glavu u stvari o kojima
ne zna nista!
Treci slucaj je bila Svedjanka stara 62 godine sa cvorom velicine lesnika u
dojki. Smanjio se na velicinu graska tokom cetiri nedelje koliko je ostala kod
mene. A tri nedelje kasnije mi je napisala da je nestao.
Imala sam nekoliko drugih primera pacijenata sa rakom koji je otkriven
mikroskopski ili (u slucaju raka stomaka) u toku uzaludne operacije, koji su se
oporavili, ili su, u svakom slucaju, zivi i sposobni da rade.
Tretman je primenjivan na rak rektuma, debelog creva, stomaka i na jednom
slucaju primarnog plucnog tumora, koji je verovatno bio rak.
Jos jedan primer je Svedjanka u cetrdesetim godinama koja je sest godina
bila bolesna pateci od sve jacih bolova u zadnjem delu vrata i glave. Tokom
poslednje cetiri godine njen vid je oslabeo i zujalo joj je u glavi, remeteci
joj sluh. Sposobnost osecaja u vecini gornjeg dela tela, narocito u vrhovima
prstiju, je pocela da opada tokom kratkih perioda vremena, a zatim skoro
neprestano. U isto vreme su bolovi u njenoj glavi i zadnjem delu vrata postali
toliko snazni da je lezala u podu u grcevima.
Pacijentkinja mi je dosla iz "Skodsborg" sanatorijuma gde je
provela dva meseca bez poboljsanja. Njen doktor joj je rekao da je dobro i da
moze da se vrati svojoj kuci. Uz poslednje ostatke energije je dosla do
sanatorijuma "Humlegarden", gde sam je primila - bolesnu i ocajnu.
Nakon sto je provela par nedelja kod mene, na osnovu simptoma sam zakljucila
da mora da ima tumor u malom mozgu koji je pritiskao opticki nerv, slusni nerv
i senzorne nerve gornjeg dela tela. To sam joj rekla, dodajuci da bih pokusala
da joj pomognem, ako sama ima hrabrosti za to. Tek tada sam saznala da je bila
kod svedskog specijaliste za bolesti mozga koji joj je rekao da ima mozdani
tumor koji se ne moze operisati.
Ostala je kod mene cetiri meseca i oporavila se - u potpunosti, moze se
reci, posto su svi simptomi nestali. Medjutim, to ne znaci da je tumor u
potpunosti nestao, ali se u svakom slucaju smanjio u velicini toliko da vise
nije pritiskao nerve kao ranije. Ako ovaj pacijent nastavi u Svedskoj da se
hrani sirovim povrcem i vocem, verujem da ce tumor nestati u potpunosti. To
verovatno nije bio rak vec gliom, ili spororastuci oblik tumora, koji se nalazi
samo u mozgu, ali koji je toliko virulentan da se moze ponovo pojaviti ako se
pacijent odrekne sirovog povrca i voca.
Jedna stvar na koju moram hitno da upozorim je biopsija ili mikroskopski
pregled tkiva radi utvrdjivanja raka. I na meni je izvrsena u januaru 1948.
godine posto je tako puno lekara reklo da nikada nisam imala rak. Biopsiju je
izvrsio Radijum centar u Kopenhagenu i bila je pozitvna. Kancerozne celije su
se nalazile u oziljacnom tkivu u kozi na mojoj dojki, ali je to bio
najdobrocudniji oblik zvani skirus. Moj brzo rastuci i prethodno virulentni
kancerogeni tumor je pod uticajem sirovog povrca i voca bio preobrazen u
najdobrocudniji oblik.
Svejedno, ova procedura je zamalo omogucila prevlast raku, tako da sam se
uplasila. Po prvi put se javio sekundarni rast u pazuhu, u obliku dve ocvrsline
velicine lesnika. Rak se prilicno rasirio u kozi moje dojke. Bilo mi je
potrebno sest meseci da se smirim. Od tada sam bila dobro.
To je bilo vise nego sto sam mogla da podnesem. Januara 1949. godine sam
odustala od svoje zvanicne medicinske prakse. Svi pacijenti koji dolaze u
"Humlegarden" u stvari znaju sta je njihova bolest. Bili su kod
specijalista i posetili su bolnice. Ovde im je potrebna samo informacija o
upotrebi sirovog voca i povrca.
Imamo lepu bastu za suncanje u sanatorijumu "Humlegarden".
Zaklonjena je i otvorena prema jugu, tako da i muskarci i zene mogu odvojeno da
se suncaju neodeveni. Suncanje pod nadzorom je samo po sebi lek. Nasi pacijenti
su pravilnom ishranom dodatno zasticeni od intenzivnijih suncevih zraka.
Cesto moram da podsecam pacijente da je svez vazduh deo nase ishrane - mozda
najznacajniji deo. Mozemo da gladujemo nedeljama, ali bez vazduha mozemo samo
par minuta. Posto koristimo pet ili sest stotina litara vazduha na cas, brzo
mozemo da potrosimo kiseonik u maloj sobi ciji su prozori i vrata zatvoreni.
Zatim udisemo nas sopstveni izdahnut ugljen-dioksid i ujutru se budimo teske
glave. Cist svez vazduh je u obilju u Oresundu, tako da nocu drzimo otvorene
prozore! Topli pokrivaci omogucavaju onima sa reumatizmom i drugim hronicnim
bolestima da prihvate taj rezim.
Leti mozemo da smestimo dvadeset i pet pacijenata u poluotvorenim kucicama
koje su savrsene za cvrst san.
Vecina pacijenata dolazi sa zatvorom; praznjenje se vraca na normalu kroz
ishranu iskljucivo sirovim povrcem i vocem.
Moramo da pokusamo da svakoj porodici obezbedimo sopstvenu kucu sa dovoljno
velikom bastom za uzgajanje voca, korenja i zelenog povrca na pravilan nacin.
Ono se ne treba skladistiti pre upotrebe.
Kada domacice uvedu sirovo povrce i voce u svakodnevnu ishranu, oslobadjaju
se vise sati kuvanja i onda koriste ustedelo vreme za druge stvari, kao na
primer bastovanstvo.
Nema boljeg oblika fizickog rada od bastovanstva. Vrseno na svezem vazduhu
predstavlja visestrani oblik vezbanja - nadmocniji od sporta - koji zaposljava
sve misice. "Sa znojem lica svojega jesces hleb", je i dalje
primenjivo. Ovde bih skrenula paznju na staru kinesku poslovicu: Zivot
zapocinje danom u kome oformis vrt.
Uveravam vas da je veliko zadovoljstvo videti sve sto moze da se uzgaja u
basti: orasasti plodovi, voce, povrce i cvece. Muskarci, zene i deca postaju
snazne, zdrave i srecne osobe, zeljne da pomognu drugima.
Uspravno drzanje, vitka figura, lagan hod, sveza kosa, sjaj u ocima, ziva
snazna kosa, beli snazni zubi i topao, srdacan osmeh su lepsi od bilo cega o
cemu sanjaju frizeri i kozmeticari.
Kada se arterije kalcifikuju, postaju krute i debelozidne. Posto je
unutrasnji prostor smanjen, krvni pritisak povisen, srcani rad se povecava,
srcani misic postaje jaci i srce postaje cvrst misic. Medjutim, sa postepenim
pogorsanjem arterioskleroze, srce ne moze vise da vrsi svoj zadatak. Postepeno
postaje mlitava kesa, pri cemu se snizava krvni pritisak i moze da padne daleko
ispod normale.
Previsok kao i prenizak krvni pritisak prouzrokuju sporu cirkulaciju krvi,
tako da ona nosi manje hranljivih materija do organizma i ukljanja manje
stetnih, ostavljajuci organizam nedovoljno uhranjen i otrovan. Osobi je hladno,
narocito na sakama i stopalima, cak i pri nosenju dodatne odece. Ako su, pored
toga, kalcifikovani krvni sudovi koji ishranjuju samo srce, pacijent dobija
anginu pektoris, mucne infarkte, koji mogu da izazovu srcanu insuficijenciju i
smrt.
Ako pacijent dobije sirovo voce i povrce, srce ce ojacati i funkcionisace
bolje, dok se krvni pritisak moze povecati bez obzira da li je vec previsok ili
prenizak. Cesto pacijent to ne razume, i pocne da se plasi, ali samo treba da
bude strpljiv i prekomerno visok pritisak ce se vratiti na normalu (oko
120-125) uz dosledno koriscenje sirovog povrca i voca.
Sesto poglavlje
Sve nase bolesti, koje se krecu od raka do srcanih bolesti, dva najcesca
uzroka smrti, preveliki zamor i nesanica, rezultat su nepravilne ishrane i
nehigijenskih zivotnih navika.
Cak se i u Americi ljudi cesto pozivaju da pomognu fondacije za lecenje
raka, decje paralize, reumatizma i tako dalje. Mogu se procitati i statistike
koje izvestavaju da 98 procenata americke dece ima zube sa karijesom, da su od
pet, cetiri nedovoljno uhranjena, i da skoro sva dobijaju prehlade.
Utvrdjeno je da je od skoro 100 mineralnih soli, najmanje 16 neophodno nasem
organizmu, a nekoliko drugih se nalaze u organizmu, iako njihova precizna uloga
jos uvek nije utvrdjena. Medju najznacajnijim potrebnim solima su kalcijum,
fosfor i gvozdje. Kalcijum regulise aktivnost nerava, tako da je veoma znacajan
za proizvodnju celija u svim stvorenjima. Kontrolise misicne kontrakcije i
ritmicko pulsiranje srca. Saradjuje sa drugim mineralnim solima i popravlja
poremecaje koje oni prouzrokuju. Uvek deluje u saradnji sa vitaminom D.
Medjutim, pola Amerikanaca pati od nedostatka kalcijuma. U bolnici u
Njujorku samo dve od cetiri hiljade pacijenata ima dovoljno tog elementa.
Sta znaci takav manjak? Kako ce uticati na zdravlje coveka? Pa, rezultat je
tako puno slucajeva loseg zdravlja i bolesti da ih je skoro beznadezno
prebrojiti. Rahitis, karijes, smanjena otpornost prema drugim bolestima, zamor
i nedostatak prilagodljivosti su neki od najznacajnijih primera.
Evo specificnog slucaja. Zemljiste u jednoj oblasti na srednjem zapadu
Sjedinjenih Drzava je siromasno kalcijumom. Kada je tri stotine dece iz te
oblasti pregledano, skoro 90 procenata je imalo zubni karijes. 69 procenata je
imalo katar nosa i faringitis, otecene zlezde i uvecanost i zapaljenje krajnika,
dok je vise od trecine ove dece imalo slab vid, obla ramena, krive noge i
anemiju.
Sirovo povrce je nas najbolji izvor kalcijuma. Izgleda da fosfor i kalcijum
saradjuju. Dnevna potreba deteta za ovim mineralom je jednaka potrebi dva
odrasla coveka. Ispitivanje nase uobicajene hrane pokazuje opsti nedostatak
kalcijuma i fosfora.
Nedostatak gvozdja prouzrokuje anemiju. Pa ipak, gvozdje se ne moze
apsorbovati ako hrana ne sadrzi i bakar. Na Floridi puno stoke umire od bolesti
zvane "slana bolest", koja se javlja usled nedovoljne kolicine
gvozdja i bakra u zemljistu.
Ako nasa hrana ne sadrzi jod, tireoidna zlezda ne moze da funkcionise, zbog
cega se razvija tumor ili gusavost. Iako je ljudskom organizmu potreban samo
cetrnaest hiljaditi deo miligrama joda na dan, bolest prouzrokavana njegovim
nedostatkom se javlja u odredjenim oblastima Evrope i Amerike.
Ako nema kobalta za formiranje vitamina B12, doci ce do perniciozne anemije.
I lista se nastavlja dalje. Svaka mineralna so igra svoju ulogu u ishrani.
Karakteristicni simptomi, koji su specificni kao i bolesti koje nastaju usled
nedostatka vitamina, prate svaku od ovih supstanci koje unapredjuju zdravlje.
Mozemo doci u iskusenje da kazemo: "Pa, ako je nasa hrana toliko siromasna
tim mineralnim solima, zasto ne pribeci lekovima?"
To je upravo ono cemu se danas tezi. Takodje, oni koji su upoznati sa ovim
znaju da ne mozemo da apsorbujemo te supstance u svoju korist iz bilo cega osim
iz hrane. Ja bih cak posebno naznacila zivu hranu. One se ne mogu apsorbovati u
obliku lekova. Osim fosfora i kalcijuma, one su potrebne u izuzetno malim
kolicinama, a efekat jedne moze da zavisi od prisustva druge.
Ovo je veoma ozbiljan problem, ali priroda moze da ga resi i resice ga.
Mozemo da joj pomognemo da to ucini. Mineralne soli u vocu i povrcu su u
koloidnom stanju, sto znaci da su u stanju tako ekstremne suspenzije da ih
ljudski organizam moze apsorbovati. Radi se samo o vracanju prirodi materijala
sa kojima radi.
Moramo da obnovimo nase zemljiste; moramo da povratimo zemljistu mineralne
soli koje smo uzeli preko biljaka. Moze da izgleda tesko, ali nije. To je,
ukratko, put do boljeg zdravlja i duzeg zivota.
Kada smo prvi put culi da velikom delu nase hrane nedostaju mineralne soli i
da se ti nedostaci moraju pripisati nedostatku tih elemenata u zemljistu,
smejali smo se onima koji su o tome govorili. Ali, razlike u misljenju u
medicini nisu nista novo. Udzbenicima se ne moze verovati, posto je veliki broj
tih analiza zastareo, jer su mozda zasnovane na biljkama koje su uzgajane na
nekoriscenom zemljistu, dok su nasa zemljista postepeno istrosena. Analize
zemljista se vrse na uzorcima. Jedna analiza moze da bude potpuno razlicita od
druge koja je koristila uzorak uzet nekoliko kilometara dalje.
Ali sta se moze uciniti u vezi sa tim? Izvrseni su eksperimenti koji su
dokazali da dobro uravnotezeno zemljiste u pogledu mineralnih soli (ostvareno
upotrebom izdrobljene stene) daje prinose koji sadrze zeljene mineralne soli.
Pored toga, bice pokazano da su usevi uzgajani na mineralizovanom zemljistu
veci i bolji, da zrno klija i raste brze i daje bolje biljke, da drvece postaje
cvrsce i nosi vise plodova boljeg kvaliteta.
Povecavajuci mineralni sadrzaj zemljista pri uzgajanju limuna, dobijaju se
sladji plodovi sa lepsom aromom i boljim kvalitetom.
Bolesno zemljiste znaci bolesne biljke koje su kao slaba, pothranjena,
anemicna deca.
Zdrav rast biljaka na zdravom zemljistu moze da izdrzi vecinu bolesti, sto
znaci da to postaje bolja hrana za ljude. Skoro svako je domacin za klice
tuberkuloze i upale pluca, ali su ti bacili nemocni protiv zdravog fizickog
stanja. Slicno tome, biljka postaje snazna u svojim borbama i postaje podesnija
za zadovoljavanje ljudskih potreba.
Sta to znaci za poljoprivredu? To znaci savrsenu hranu, bolje prinose i
jeftinije zivotne troskove.
Mozemo da okoncamo nasu podloznost infekcijama obezbedjujuci za sebe hranu
koja sadrzi mineralne soli koje nas organizam zahteva. Taj imunitet je jedini
koji ljudi i zivotinje mogu da imaju. Lekovi i inekcije ne mogu da uspostave
imunitet.
Niko zaista ne zna sopstveni fizicki ili mentalni kapacitet, koliko dobro
moze da se oseca ili koliko dugo moze da zivi, jer smo trenutno svi obogaljeni
i oslabljeni. Ali cemo biti na putu prema boljem zdravlju ako vratimo zemljistu
mineralne soli i humus koji su mu uzeti.
Ovde u Danskoj nas stenoviti obrok dolazi od plavog granita ili krecnjaka iz
Bornholma. Ja koristim plavi granit vec tri godine. Otkrila sam da tokom prve
godine koriscenja nece imati efekat, jer mu je potrebno vreme da malo eroduje.
Ova opazanja o njegovom efektu vaze za severno voce i povrce. Eksperimenti su
pokazali da su bazalt, crna magmatska stena i bakarna ruda jos bolji.
Mogli bismo da dobijamo bazalt iz svih delova Islanda, posto je celo ostrvo
prekriveno debelim slojem lave. Jos se nije doslo do osnovne stene. Mogli bismo
da dobijamo bakarnu rudu iz Norveske, gde se nalazi u velikim kolicinama, i sa
drugih mesta gde je ruda tako loseg kvaliteta da se ne isplati vaditi bakar. Bila
bi dobro djubrivo. I na Islandu i u Norveskoj je dostupna elektricna struja za
drobljenje stena. Napustimo vestacko djubrivo. Od njega je zemljiste kiselo,
obeshrabruje kisne gliste, ubija zemljisne bakterije, a na povrsini se pri
suvom vremenu stvara kora.
Ako bi Island i Norveska koristili minerale drobljenjem stena u djubrivo,
veoma bi obogatili zemljiste. Ovaj korak ce uskoro morati da se odigra. Ne
mozemo da priustimo da jos uvek cekamo, sada kada imamo znanje o tome.
Sedmo poglavlje
Konacno, svi znamo da posle teskih gubitaka, koje smo doziveli, vreme leci
sve rane. Koliko cesto je licni gubitak izgledao, sa odgovarajuce vremenske
razdaljine, kao najbolji ishod u datim okolnostima. Kada bi se sve stvari
odvijale kako mi to zelimo, zivot bi zaista bio nezanimljiv.
Otuda su ideali neophodni. Ako posedujemo ideal, koliko god da je skroman, i
ako pazljivo tezimo ka njemu, onda ce sve ici ka napretku i uspehu. Visok ideal
ce nas, ako se samo zagovara, voditi iz jednog neuspeha u drugi i ubiracemo
plodove kako smo sejali. Sama priroda ponekad izgleda kao da je nemilosrdna i
ne zna nista o samilosti. Medjutim, ponekad, kada smo bolesni, umorni,
mrzovoljni i moralno defektivni, pokusavamo da iskoristimo precice. Iako nas
one obmanjuju, i dalje volimo da se drzimo svojih starih navika. Pilule, na
primer, su obicno samo hemijski otrovi, ali su uobicajene i lako ih je uzeti.
Nemaju vezu sa uzrokom bolesti, iako uticu na simptome, omamljuju organizam
tako da ne moze da funkcionise i dodaju nove otrove onima koji su vec prisutni.
Ali, ako danasnja resenost ne uspe, moramo ponovo da pokusamo sutra, ali
nikada nesmemo da prestanemo sa pokusajima.
Ako uz pomoc sirovog povrca i voca, mozemo da postanemo toliko umno snazni i
zdravi da mozemo da sledimo svoja najdublja ubedjenja, onda smo svakako na
dobrom putu.
Vitamin A
Kao karotin ili provitamin A:
(1) u zelenom povrcu, na primer: kupusu i salati.
(2) u zuckastom i crvenom vocu i povrcu, na primer: pomorandzama, sipurku,
malinama, paradajzu i sargarepi.
Sto je jaca zelena ili crvena boja, to je veci sadrzaj karotina.
Vitamin B
Kompleks vitamina B predstavlja niz srodnih vitamina, koji se skoro uvek
nalaze zajedno. Znamo za vitamine od B1 do B17.
Namirnice bogate vitaminom B su:
Svo bademasto voce, vecina povrca, narocito salata, prokule, kupus, kelj i
mahunarke kao sto su grasak, kikiriki, pasulj i lucerka.
Vitamin C
Vitamin C postoji u svom svezem povrcu i vocu, narocito u:
Prokulama, kelju, kupusu, karfiolu, salati i paprikama. Nalazi se jos u
biljkama kao sto su: sipak, crne ribizle, jagode, limun, pomorandze, grejpfrut.
Vitamin D
Nas najbolji izvor vitamina D je sunceva svetlost. Seme suncokreta je
najbolji biljni izvor.
Vitamin E
Vitamin E se nalazi u klici vecine semenja (narocito semena suncokreta),
zelenim biljkama, narocito salati, zelenom grasku i pasulju.
Za vise podataka o sanatorijumu "Humlegarden" mozete pogledati sajt: www.humlegaarden.com/english/index.html